Moj internet dnevnik
Bla bal
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Blog
subota, svibanj 26, 2012
postoji strah u mojim kostima 

koji dolazi s vjećnošću čekanja, 

dolazi od sjedenja i stajanja 

i od čekanja na nešto što će tek doći, 

čekanje na kišu da padne za ljetnih vrućih večeri,

čekanje na pismo koje treba doći, a nije nikad poslano,

čekanje da ribe prestanu plivati i da ih rijeke prestanu dodirivati,

čekanje da ljudi ostare,

čekanje da se džepovi napune,

čekanje da se kojoti razbježe u svitaj dana,

čekanje na oslobođenje od okova svih vrsta,

čekanje da život započne,

a sve samo stoji, neuznemireno,

ne postoji vjetar koji bi namreškao vode,

sve samo stoji, 

a ja samo ležim,

ovdje,

mrtva,

između udisaja 

cecillia @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 4, 2012
ako si još uvijek tu

i ponekad svratiš 

u ime nekih starih uspomena, 

imam jednu poruku, 

samo jednu malenu poruku:

"mislim da sam pogriješila"

poslije tebe bojim se da moje srce

nije sposobno nikoga voljeti, 

sposobno je samo zavaravati se, 

a ja sam samo najobicnija kukavica

al bez brige, poprilično sam nesretna 

cecillia @ 01:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 5, 2011
već neko vrijeme ne pišem na ovom blogu,

tek tu i tamo ostavim neku posjetnicu, neki isječak 

tek toliko jer je to jače od mene, 

 nekako mi je bilo bolno,

i biti tu i pisati i čitati sve do sad napisane stvari,

još uvijek je bolno, umrle su meni neke velike stvari,

al razmišljam.... možda je vrijeme da se vratim 

cecillia @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 9, 2010
puštam te,

ti postani ono za što si stvoren,

ono zbog čega dočekuješ ljude 

sa krojačkim metrom,

mjeriš im njihova posmrtna odijela, 

i prije nego se rukuju s tobom,

bacaš ih u lijesove i kovčege,

pisma i staklene boce, 

brojiš gavrane na vratima svake kuće,

ne puštaš blizu niti razoružane,

ne miješaš srce gdje su noge, 

i pališ sav korov koji te veže 

ili bi te vezati mogao,

jer postoji zacrtan put na karti 

kojeg ti tako slijepo slijediš

sve što te skreće s puta 

je zamka, a ne prečac,

 

puštam te,

nevoljko i neiskreno,

da budem ono što sam trebala biti bez tebe,

sada trebam da ti pustiš mene,

da pobijediš mučninu

jer znaš jednom kad se vratiš 

kad naučiš gospodariti ljudima,

na jedan tvoj fijuk

svi će se brodovi  okrenuti prema obali,

samo jedan neće,

jer ta ruka koju tako grčevito držiš 

već će biti obećana nekom drugome,

i nemoj se nadati,

što pustiš to se više neće vratiti 

cecillia @ 01:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, siječanj 31, 2009

propali glazbenici pišu sonete
svojim neopjevanim luđakinjama,
pohotni gospodin u uglancanim cipelama ,
diše za vrat mladim raspuštenicama,
miču se šarene niti ženskih haljina

propupali buntovnici šeću svoje zamaskirane snove
kupuju cvijeće i ližu vratove duhanskih cigareta,
smijulje se tuđe majke u tuđim krevetima,
tuđe žene u tuđim snovima

kreveti se primiču zidovima
i na kućama zvone ledena stakla,
kao glatke čaše za šampanjac u ponoć

u mrtvačkom krevetu, leže mrtvačke usnice
nedodirnuta,
pored tebe,
kao mi smo,
a nismo...

cecillia @ 15:12 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 12, 2008


pričat ću jednom ovako
bilo je ljeto , mirno, mirisima okupano ljeto
koje stavlja zlatne packe na lišće
i ostavlja nemir u dubokim džepovima zimskih kaputa,
blago u svoj svojoj lakomislenosti

i onda odjednom svijet kakav bi bio bez tebe
prođe sasvim blizu i okrzne mi rame
izvlačim se iz zagrljaja da se pogledam
privlači me to što nisam

shvatim da osjećaj nije gorak
samo je stran i dalek
ja još stignem sve to biti,ako želim
prije gorčine

i dok još nisi vezan ničime
dok si još samo dijete vjetra i gluposti
lijepo je shvatiti da još nije odlučeno
kamo život vuče tvoje sidro

cecillia @ 16:38 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 2, 2008

postoji tren koji nam je oduzet svima

pa počiva skriven u okolici izgovorenih riječi

onda kad odeš,

ja ću točno znati što trebala sam reći

a nisam

u samoći ponekad bolje je zaglušiti istinu

a ti ćeš dobiti rat, ja niti bitku

cecillia @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 12, 2008

na prljavim ulicama

beskrajnog grada

opijen sjajem nevidljivih zvijezda

gdje vino je punije

i kurve ukusnije

ja razmišljam samo o tebi

cecillia @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
13643
Nema zapisa.
Index.hr
Nema zapisa.